PRIČA O RELIGIJSKOJ DOMINACIJI 10 dio
Apr 22, 2024 9:48:38 GMT
via mobile
istrazuj and anna like this
Post by ar on Apr 22, 2024 9:48:38 GMT
Rimsko pravo , Corpus Iuris Civilis
Kad bi prema sluzbenoj povijesti pokusali napraviti povijesni osvrt na Rim i pravo i nelogicnosti u kronologiji vjerojatno bi krenuli od
Pandektesa, također poznat kao Pandect (Digest) jedinstveno je i formalno ime prve enciklopedije i rječnika prava u povijesti civiliziranog naroda napisanog na starogrčkom krajem 529. godine n. e., a proglasio ga je Papa (car) Justinijan I.
( Originala nema, najstariji sacuvan primjer koji sam pronasao je iz 1591g.)
Izraz Pandektēs (πανδέκτης) na starogrčkom je značio "sveobuhvatna, enciklopedija" kao odraz teksta koji uključuje Bibliju i sve Epistole vladara Svetog Rimskog Carstva Konstantina raspoređene po predmetu i po izvornom tekstu.
Pandektēs (πανδέκτης) je učvrstio najvažnije principe i temelje civiliziranog prava koje je prvi uspostavio Konstantin i po kojima je cijeli svijet upoznao kršćanstvo uključujući, ali ne ograničavajući se na postojanje jednog zakona za sve, ukidanje ropstva, ukidanje ljudske žrtve i mitraizam, zabrana lihvarenja i ukidanje posebnih privilegija svećenstva.
Krajem 16. stoljeća isusovac Denis Godefroy, en.m.wikipedia.org/wiki/Denis_Godefroy
vrhunski student latinskog Collège de Navarre u Parizu, objavio je potpuno lažan tekst pod nazivom Corpus Iuris Civilis ili C.I.C. tvrdeći da potječe iz kodeksa zakona koje je napisao Justinijan uključujući Pandektēs (Pandekt). Unatoč užasnoj prijevari, Corpus Iuris Civilis korišten je za formiranje većeg dijela modernog zapadnog (rimskog) prava, uključujući ali ne ograničavajući se na pomorsko pravo, admiralsko pravo, građansko pravo i upravno pravo.
U povijesno nespretnom i lažnom tekstu poznatom kao Corpus Iuris Civilis ili C.I.C. koju su formirali Denis Godefroy i isusovci, niz temeljnih temelja kršćanstva u srcu Justinijanovih Pandektēs (πανδέκτης) namjerno je preokrenut kao najgora hereza uključujući, ali ne ograničavajući se na:
• Lažnu tvrdnju da Sveto Rimsko Carstvo samo dopuštalo ropstvo, nije samo dopustalo ropstvo već je pročistilo pojam ropstva u vječno ropstvo na temelju rođenja, "ropstvo" koncept koji su čak i poganski "Rimljani" smatrali nezakonitim tisuću petsto godina prije
• Lažnu tvrdnju da je Sveto Rimsko Carstvo dopustilo jedan (1) skup zakona za bogate i siromašne , ne da je samo dopustilo već je proširilo nepravdu tako što je sve kršćansko svećenstvo učinilo izuzetim i "iznad" zakona
• Lažnu tvrdnju da je cijela svrha kršćanstva i Svetog Rimskog Carstva bila okončati mitraizam i vladavinu Rima, a ne da je Justinijan zapravo obećao vjernost mitskom “kršćanskom” papi u Rimu kao i svi prethodni “carevi” od vremena Konstantina
• Lažno tvrdeći da je Justinijan i njegovi prethodnici tezili ukidanju mučenja i ljudskih žrtava, kazna za krivovjerje spaljivana živog, oblik mučenja koji su čak i poganski rimski carevi koji su obožavali sotone smatrali previše barbarskim.
U 18. stoljeću kada je samo nekolicina znanstvenika počela otvoreno dovoditi u pitanje vjerodostojnost isusovačke prijevare poznate kao Corpus Iuris Civilis ili C.I.C. i izvornih tekstova na kojima se temelji, Vatikan je proizveo apsurdnu prijevaru poznatu kao Codex Florentinus en.m.wikipedia.org/wiki/Littera_Florentina ( closest surviving 😀)
kao navodnu kopiju Pandektēsa iz 6. stoljeća na latinskom i starogrčkom iz knjižnice u Firenci nakon što je očito nesmetano stajao kao najveća knjiga knjiznice u Pisi od 6. stoljeća, a da očito nije niti jednom pročitana i nijednom znanstveniku u srednjem vijeku na nju nije upuceno.
Dovoljno je pogledati sluzbene wikipedija narative :
en.m.wikipedia.org/wiki/Corpus_Juris_Civilis
Odmah na pocetku pise:
"The Corpus Juris (or Iuris) Civilis ("Body of Civil Law") is the modern name[1] for a collection of fundamental works in jurisprudence, enacted from 529 to 534 by order of Byzantine Emperor Justinian I. It is also sometimes referred to metonymically after one of its parts, the Code of Justinian."
"Corpus Juris (ili Iuris) Civilis ("Tijelo građanskog prava") je moderni naziv [1] za zbirku temeljnih djela iz pravne znanosti, donesenih od 529. do 534. po nalogu bizantskog cara Justinijana I. Također se ponekad spominje metonimijski prema jednom od njegovih dijelova, Justinijanovom zakoniku."
Moderni naziv
U istoj wikipediji pise:
Izdanje Digesta objavljeno je u Parizu 1549. i 1550. godine u prijevodu Antonija Agustína, biskupa Tarragone, koji je bio poznat po drugim pravnim djelima.
en.m.wikipedia.org/wiki/Antonio_Agust%C3%ADn_y_Albanell
Pozivanje na Justinijanov zakonik kao Corpus Juris Civilis usvojeno je tek u 16. stoljeću, kada ga je Dionysius Gothofredus 1583. tiskao pod tim naslovom.
Pravno razmišljanje iza Corpus Juris Civilis poslužilo je kao okosnica najveće pojedinačne pravne reforme modernog doba...
Kome je tesko za razumjeti ukratko, okosnicu danasnjeg prava, cini Corpus Juris Civilis knjizica napisana u 16.stoljecu koja nema nikakve veze sa nicim ranije i nepostoje nikakve dokazive poveznice osim rekonstrukcija i kopija knjizica za koja tvrde da se kopije originala koje nitko nikad nije vidio.
I riječ "bizantski" izum je iz 16. stoljeća Hieronymusa Wolfa financiranog iz Venecije
en.m.wikipedia.org/wiki/Hieronymus_Wolf
Prakticki sve sto je ikad napisano o Rimskom pravu napisali su isusovci i humanisti 16 stoljeca.
Koga zanima moze procitat i odjeljak " modern reconstructions "
en.m.wikipedia.org/wiki/Twelve_Tables#cite_note-44
Kao uvod u 2. dio navest cu par istaknutih humanista koji su pridonijeli pisanju i falsificiranju povijesti i prava.
en.m.wikipedia.org/wiki/Hugues_Doneau
I jedan od najutjecajnijih en.m.wikipedia.org/wiki/Jacques_Cujas koji je u Bourgesu okupio učenike sa svih strana kontinenta, među kojima su bili Joseph Scaliger i Jacques Auguste de Thou.
en.m.wikipedia.org/wiki/Jacques_Auguste_de_Thou
I da ne zaboravim kao podsjetnik
en.m.wikipedia.org/wiki/Christian_Kabbalah
en.m.wikipedia.org/wiki/Guillaume_Postel
Krscanski kabalist, Rođen u selu Barenton u Normandiji, Postel je otišao u Pariz kako bi se dalje školovao. Dok je studirao na Collège Sainte-Barbe, upoznao se s Ignacijem Loyolskim i mnogim ljudima koji će postati utemeljitelji Družbe Isusove, zadržavši s njima doživotnu povezanost..
Zbog nedostatka vremena sam skratio i razvio na vise djelova..koje cu naknadno objaviti..
Kad bi prema sluzbenoj povijesti pokusali napraviti povijesni osvrt na Rim i pravo i nelogicnosti u kronologiji vjerojatno bi krenuli od
Pandektesa, također poznat kao Pandect (Digest) jedinstveno je i formalno ime prve enciklopedije i rječnika prava u povijesti civiliziranog naroda napisanog na starogrčkom krajem 529. godine n. e., a proglasio ga je Papa (car) Justinijan I.
( Originala nema, najstariji sacuvan primjer koji sam pronasao je iz 1591g.)
Izraz Pandektēs (πανδέκτης) na starogrčkom je značio "sveobuhvatna, enciklopedija" kao odraz teksta koji uključuje Bibliju i sve Epistole vladara Svetog Rimskog Carstva Konstantina raspoređene po predmetu i po izvornom tekstu.
Pandektēs (πανδέκτης) je učvrstio najvažnije principe i temelje civiliziranog prava koje je prvi uspostavio Konstantin i po kojima je cijeli svijet upoznao kršćanstvo uključujući, ali ne ograničavajući se na postojanje jednog zakona za sve, ukidanje ropstva, ukidanje ljudske žrtve i mitraizam, zabrana lihvarenja i ukidanje posebnih privilegija svećenstva.
Krajem 16. stoljeća isusovac Denis Godefroy, en.m.wikipedia.org/wiki/Denis_Godefroy
vrhunski student latinskog Collège de Navarre u Parizu, objavio je potpuno lažan tekst pod nazivom Corpus Iuris Civilis ili C.I.C. tvrdeći da potječe iz kodeksa zakona koje je napisao Justinijan uključujući Pandektēs (Pandekt). Unatoč užasnoj prijevari, Corpus Iuris Civilis korišten je za formiranje većeg dijela modernog zapadnog (rimskog) prava, uključujući ali ne ograničavajući se na pomorsko pravo, admiralsko pravo, građansko pravo i upravno pravo.
U povijesno nespretnom i lažnom tekstu poznatom kao Corpus Iuris Civilis ili C.I.C. koju su formirali Denis Godefroy i isusovci, niz temeljnih temelja kršćanstva u srcu Justinijanovih Pandektēs (πανδέκτης) namjerno je preokrenut kao najgora hereza uključujući, ali ne ograničavajući se na:
• Lažnu tvrdnju da Sveto Rimsko Carstvo samo dopuštalo ropstvo, nije samo dopustalo ropstvo već je pročistilo pojam ropstva u vječno ropstvo na temelju rođenja, "ropstvo" koncept koji su čak i poganski "Rimljani" smatrali nezakonitim tisuću petsto godina prije
• Lažnu tvrdnju da je Sveto Rimsko Carstvo dopustilo jedan (1) skup zakona za bogate i siromašne , ne da je samo dopustilo već je proširilo nepravdu tako što je sve kršćansko svećenstvo učinilo izuzetim i "iznad" zakona
• Lažnu tvrdnju da je cijela svrha kršćanstva i Svetog Rimskog Carstva bila okončati mitraizam i vladavinu Rima, a ne da je Justinijan zapravo obećao vjernost mitskom “kršćanskom” papi u Rimu kao i svi prethodni “carevi” od vremena Konstantina
• Lažno tvrdeći da je Justinijan i njegovi prethodnici tezili ukidanju mučenja i ljudskih žrtava, kazna za krivovjerje spaljivana živog, oblik mučenja koji su čak i poganski rimski carevi koji su obožavali sotone smatrali previše barbarskim.
U 18. stoljeću kada je samo nekolicina znanstvenika počela otvoreno dovoditi u pitanje vjerodostojnost isusovačke prijevare poznate kao Corpus Iuris Civilis ili C.I.C. i izvornih tekstova na kojima se temelji, Vatikan je proizveo apsurdnu prijevaru poznatu kao Codex Florentinus en.m.wikipedia.org/wiki/Littera_Florentina ( closest surviving 😀)
kao navodnu kopiju Pandektēsa iz 6. stoljeća na latinskom i starogrčkom iz knjižnice u Firenci nakon što je očito nesmetano stajao kao najveća knjiga knjiznice u Pisi od 6. stoljeća, a da očito nije niti jednom pročitana i nijednom znanstveniku u srednjem vijeku na nju nije upuceno.
Dovoljno je pogledati sluzbene wikipedija narative :
en.m.wikipedia.org/wiki/Corpus_Juris_Civilis
Odmah na pocetku pise:
"The Corpus Juris (or Iuris) Civilis ("Body of Civil Law") is the modern name[1] for a collection of fundamental works in jurisprudence, enacted from 529 to 534 by order of Byzantine Emperor Justinian I. It is also sometimes referred to metonymically after one of its parts, the Code of Justinian."
"Corpus Juris (ili Iuris) Civilis ("Tijelo građanskog prava") je moderni naziv [1] za zbirku temeljnih djela iz pravne znanosti, donesenih od 529. do 534. po nalogu bizantskog cara Justinijana I. Također se ponekad spominje metonimijski prema jednom od njegovih dijelova, Justinijanovom zakoniku."
Moderni naziv
U istoj wikipediji pise:
Izdanje Digesta objavljeno je u Parizu 1549. i 1550. godine u prijevodu Antonija Agustína, biskupa Tarragone, koji je bio poznat po drugim pravnim djelima.
en.m.wikipedia.org/wiki/Antonio_Agust%C3%ADn_y_Albanell
Pozivanje na Justinijanov zakonik kao Corpus Juris Civilis usvojeno je tek u 16. stoljeću, kada ga je Dionysius Gothofredus 1583. tiskao pod tim naslovom.
Pravno razmišljanje iza Corpus Juris Civilis poslužilo je kao okosnica najveće pojedinačne pravne reforme modernog doba...
Kome je tesko za razumjeti ukratko, okosnicu danasnjeg prava, cini Corpus Juris Civilis knjizica napisana u 16.stoljecu koja nema nikakve veze sa nicim ranije i nepostoje nikakve dokazive poveznice osim rekonstrukcija i kopija knjizica za koja tvrde da se kopije originala koje nitko nikad nije vidio.
I riječ "bizantski" izum je iz 16. stoljeća Hieronymusa Wolfa financiranog iz Venecije
en.m.wikipedia.org/wiki/Hieronymus_Wolf
Prakticki sve sto je ikad napisano o Rimskom pravu napisali su isusovci i humanisti 16 stoljeca.
Koga zanima moze procitat i odjeljak " modern reconstructions "
en.m.wikipedia.org/wiki/Twelve_Tables#cite_note-44
Kao uvod u 2. dio navest cu par istaknutih humanista koji su pridonijeli pisanju i falsificiranju povijesti i prava.
en.m.wikipedia.org/wiki/Hugues_Doneau
I jedan od najutjecajnijih en.m.wikipedia.org/wiki/Jacques_Cujas koji je u Bourgesu okupio učenike sa svih strana kontinenta, među kojima su bili Joseph Scaliger i Jacques Auguste de Thou.
en.m.wikipedia.org/wiki/Jacques_Auguste_de_Thou
I da ne zaboravim kao podsjetnik
en.m.wikipedia.org/wiki/Christian_Kabbalah
en.m.wikipedia.org/wiki/Guillaume_Postel
Krscanski kabalist, Rođen u selu Barenton u Normandiji, Postel je otišao u Pariz kako bi se dalje školovao. Dok je studirao na Collège Sainte-Barbe, upoznao se s Ignacijem Loyolskim i mnogim ljudima koji će postati utemeljitelji Družbe Isusove, zadržavši s njima doživotnu povezanost..
Zbog nedostatka vremena sam skratio i razvio na vise djelova..koje cu naknadno objaviti..
