Borelia

Prenjecu dva interesantna texta pa sami zakljucite kako medicina funkcionise.
Ovdje je ta borelija postala gotovo uobicajena bolest sa ogromnim posljedicama po one koji je dobiju.

 Kako sam na poslu, preveo sam guglavim pa se, u njegovo ime izvinjavam ako je prevod nedovoljno dobar.
Ako negdje naletite na nonwo, onu nasu staru kolegicu iz kurtona vremena sa Logicnog, zamolite je da pocuri ovdje i da svoje misljenje.


                                                                                                                  Vidjenje finskih doktora

Louise Bennet u Läkartidningen 4/2006 (stranica 203) između ostalog piše o erythema migrans, prvom stadiju Lyme borelioze: »Penicilin, koji se u ostatku Europe rijetko koristi u liječenju erythema migrans, dobar je liječenje sve dok nije prisutna alergija, raširena infekcija borelijom ili infekcija drugim uzročnikom krpelja, npr. erlihijom.«

Tako je, ali diseminirana Lyme infekcija sa zahvaćenošću središnjeg živčanog sustava nije nimalo neuobičajena u pacijenata s erythema migrans (EM). U izvješćima iz SAD-a i Europe javlja se u otprilike 10 posto pacijenata s EM-om i više [1-3]. Da bi se utvrdilo pripada li EM bolesnik onima koji već imaju lajmsku bolest u središnjem živčanom sustavu, potrebna je pretraga seruma i tekućina. To naravno nije moguće ili čak poželjno raditi rutinski za stotine EM pacijenata koji još nemaju nikakve opće simptome.

Iz toga proizlazi da treba koristiti antibiotik koji u dovoljnoj koncentraciji prolazi krvno-likvorsku barijeru. Penicilin V nije takav antibiotik:
Oko 60 posto oralne doze penicilina V se apsorbira. Od apsorbiranog dijela, 80 posto je vezano za proteine. To znači da je samo 12 posto (20 posto od 60 posto) izvorne doze dostupno da prijeđe krvno-likvorsku barijeru. Nestaje eritem kože, ali infekcija središnjeg živčanog sustava ne nestaje.

U SAD-u i Europi za liječenje EM prvenstveno se preporučuju amoksicilin ili doksiciklin [4-8]. Oko 90 posto oralne doze amoksicilina se apsorbira, od čega se 20 posto veže na proteine, pa je tako 72 posto (80 posto od 90 posto) izvorne doze dostupno za prijelaz kroz krvno-likvorsku barijeru.
Kao što piše Louise Bennet, nakon uboda krpelja treba tretirati sve eriteme koji imaju 5 cm ili više u promjeru i koji perzistiraju još tjedan dana nakon ugriza.

Na Ålandu se godišnje dijagnosticira nekoliko stotina pacijenata s EM. Ne savjetujemo liječenje ovih pacijenata penicilinom V. Amoksicilin je lijek prve linije, doksiciklin je izbor druge linije, između ostalog, s obzirom na veći rizik od fotoreakcija, a cefuroksimeacetil je dostupan u rezervi. Kod pacijenata liječenih na ovaj način ne viđamo slučajeve neuroborelioze.

Nema razloga liječiti pacijente s EM penicilinom V i riskirati razvoj neuroborelioze kod nekih pacijenata kada je dostupan drugi antibiotik bez nuspojava u istom cjenovnom rangu koji minimalizira rizik.

Ilustrativan je članak Erlinga Norrbyja u istom broju časopisa Läkartidningen o njegovoj neuroboreliozi koju sam percipira - to se također može dogoditi mnogim pacijentima s EM ako je kožna manifestacija liječena antibiotikom s nedovoljnim prodorom u središnji živčani sustav.

                                                                                                                            Odgovor svedskih doktora


U članku Petera Wahlberga i Daga Nymana u Läkartidningen 9/2006 (stranica 668) autori komentiraju zbirne rezultate iz teze »Erythema migrans u primarnoj zdravstvenoj zaštiti« koju je Louise Bennet objavila u Läkartidningen 4/2006 (stranica 203).

Wahlberg i Nyman dovode u pitanje liječenje penicilinom V kod migrirajućeg eritema (EM) i vjeruju da može pružiti lažnu sigurnost te da pacijenti riskiraju širenje na središnji živčani sustav. Oni pišu da »... diseminirana Lyme infekcija sa zahvaćenošću središnjeg živčanog sustava nije nimalo neuobičajena u bolesnika s erythema migrans (EM). U izvješćima iz SAD-a i Europe, javlja se u oko 10 posto EM pacijenata i više.Ó

Pozivaju se na tri studije koje pokazuju hematogeno širenje spiroheta u bolesnika s jednom EM bez općih simptoma. Nadalje smatraju da bi stoga trebalo koristiti antibiotik koji prolazi krvno-moždanu barijeru kako pacijent ne bi riskirao širenje na živčani sustav, te preporučuju amoksicilin umjesto penicilina V kao prvi izbor.

Švedska ima dugu tradiciju terapije penicilinom za Lyme infekcije. Thyresson je već 1949. godine opisao uspješno liječenje acrodermatitis chronicum atrophicans penicilinom, a devet godina kasnije Hollström je pokazao isti dobar učinak kod bolesnika s erythema migrans [1]. U Åsbrinkovom velikom materijalu pacijenata iz ranih 1980-ih, opisan je dobar učinak penicilina V u liječenju EM [2]. Već nekoliko godina, Švedska agencija za lijekove preporučuje penicilin V kao prvu liniju liječenja EM u odsutnosti drugih kliničkih simptoma [3]. Ovo je preporuka za koju stručna skupina od tada nije našla razloga mijenjati.

Uz pleocitozu i intratekalno stvaranje protutijela, kriteriji za dokazivanje širenja Borrelia spiroheta u SŽS prvenstveno zahtijevaju kliničke neurološke simptome. Samo hematogeno širenje bez kliničke slike nije isto što i neurogeno širenje, čak i ako su pojedinačne spirohete teoretski mogle prijeći krvno-moždanu barijeru.

Najčešća manifestacija Lyme infekcije u Švedskoj je EM. U južnošvedskoj epidemiološkoj studiji iz 1990-ih, 73 posto pacijenata s Lyme infekcijom imalo je samo EM bez drugih popratnih manifestacija kao što su neuroborelioza ili artritis [4]. Većinu EM-a u Švedskoj uzrokuje spiroheta Borrelia afzelii, koja općenito ima nisku tendenciju širenja, pa stoga ima nisku tendenciju širenja u CNS [5].

Većina slučajeva neuroborelioze u Švedskoj uzrokovana je B garinii [5], spirohetom koja uzrokuje samo oko 25 posto slučajeva EM [6]. B burgdorferi sensu stricto, uzročnik Lyme borelioze u SAD-u, izoliran je samo jednom u Švedskoj [7].

U kliničkoj praksi u Europi nije zabilježen neuspjeh terapije penicilinom V u liječenju EM bez općih simptoma. Osim toga, važno je istaknuti da ne postoje europske studije antibiotika koje pokazuju nedostatak učinkovitosti liječenja penicilinom u EM [8]. U kliničkoj studiji praćenja u južnoj Švedskoj, praćeno je 570 pacijenata liječenih od EM penicilinom V 1992. godine, tijekom 5-godišnjeg razdoblja, nijedan od njih nije razvio diseminiranu lajmsku infekciju [9]. Da su se primijenile Wahlbergova i Nymanova teorija, najmanje 60 slučajeva razvilo bi neuroboreliozu.

Nužno je da se preporuka za liječenje temelji na kliničkim studijama. Usporedne studije liječenja između penicilina V i amoksicilina u EM nedostaju uz neke iznimke.

Prednosti penicilina V su velike u odnosu na antibiotike šireg spektra s većim rizikom razvoja rezistencije i nuspojava. Na temelju našeg kliničkog iskustva, ostajemo pri preporuci da je penicilin V prva linija liječenja EM bez drugih simptoma.


Ako je neko od vas imao tu nesrecu da je dobije ili da sumnja da teskoce koje trenutno ima su uzrokovane ovim krpeljima, savjetujem da procitate i ovaj text koji sada nemam vremena prevoditi

ali koji mozda moze pomoci u donosenju odluke kada skolska medicina zakaze.



                                                                                                                                                      Alternativni nacin ljecenja
Naravno, recenica iz texta odakle sam preuzeo ovaj link je "Nema dokaza da bioresonans funkcionise"

Ali...tu se pominje da ti "alternativci" ovom svojom metodom mogu vidjeti da li u organizmu ima parazita, sto me dalje vodi do onoga o cemu mi ovdje pricamo vec godinama...virusi. 
Niti mrtvi niti zivi

AKO nered u tijelu prave paraziti, ivermektin je lijek upravo protiv njih.