Post by ar on Dec 20, 2023 6:58:36 GMT
Religiozno podrijetlo sumerskih vjerovanja u bogove
Izgleda da vecina drevnih prica potice od Sumerana.
Cesto nailazimo na frazu: " pa to je tako jos od Sumerana".
Pa cemo i ovu prilicno dugu pricu (ovo je samo prica) poceti od Sumera i bogova.
Mnogi vjeruju da velik dio ovoga što slijedi, nije špekulacija.
Povijest je zapisana na "pločama" koje se ne mogu mijenjati, a u novije vrijeme ih je otkriveno na "tisuće" kako bi se otkrila nova povijest.
Tako kazu 😀...
Sumerani su štovali boga po imenu "An" kao svog primarnog boga, ekvivalent nebu - riječ "an" na sumerskom znači "nebo".
Anove najbliže kohorte bile su "Enki" na jugu, "Enlil" na sjeveru i "Inana", deifikacija Venere, jutarnje (istočne) i večernje (zapadne) zvijezde.
Sunce je bilo "Utu", mjesec je bio "Nanna", "Nammu" ili "Namma" je bila boginja majka,
vjerojatno se smatra izvornom matricom.
Bilo je na stotine manjih božanstava.
Svaki od sumerskih bogova (sumerski dingir, množina dingir-dingir ili dingir-a-ne-ne) imao je
povezanosti s različitim gradovima, a njihova vjerska važnost često je rasla i slabila
s političkom moći pridruženih gradova.
U sumerskoj mitologiji, a kasnije i za Asirce i Babilonce, "Anu" je bio bog neba, gospodar sazviježđa, kralj bogova, duhova i demona, i živio je u najvišim nebeskim područjima.
Vjerovalo se da ima moć suditi onima koji su počinili zločine i da je stvorio zvijezde kao vojnike da unište zlo.
On je bio otac Anunnakua (koji se također piše Anunnaki). U umjetnosti je ponekad prikazivan kao šakal.
Njegov atribut bila je "kraljevska tijara", najčešće ukrašena s dva para bikovih rogova.
Zvali su ga i "An".
Znali su ga i Akađani, vladari Mezopotamije nakon osvajanje Sumera "2334. godine prije Krista" od strane kralja Sargona od Akada.
Budući da je bio prva figura u trijadi koja se sastoji od "Anu", "Bel" i "Ea", "Anu" se počeo smatrati ocem i kraljem bogova.
"Anu" je tako istaknuto povezan s gradom Erechom u južnoj Babiloniji da postoje razlozi za vjerovanje da je ovo mjesto bilo izvorno sjedište "Anuovog kulta".
Ako je to točno, onda se božica "Nana" (ili Ishtar) iz Erecha vjerojatno smatrala njegovom suprugom.
Ime boga označava "uzvišenog" i on je vjerojatno bio bog atmosferskog područja iznad zemlje - možda bog oluje poput "Adad".
Kako god to moglo biti, već u staro-babilonskom razdoblju, tj. prije Khamurabija, Anu se smatrao bogom neba i njegovo je ime postalo zapravo sinonim za nebo, tako da je u nekim slučajevima dvojbeno je li se pod tim izrazom , misli na boga ili nebesa.
Iz ovoga bi se činilo da je grupiranje božanskih moći prepoznatih u svemiru u trijadu koja simbolizira tri dijela, nebo, zemlju i vodene dubine, bio proces mišljenja koji se odvijao prije trećeg tisućljeća.
"Anu" je dodijeljena kontrola nad nebesima, "Bel" nad zemljom, a "Ea" nad vodama.
Jednom uspostavljena doktrina ostala je sastavni dio babilonsko-asirske religije
i dovela je do više-manje potpunog odvajanja tri boga koji čine trijade od svojih izvornih lokalnih ograničenja.
Međukorak između "Anu" promatranog kao lokalnog božanstva "Erecha" (ili nekog drugog središta), "Bel" kao boga Nippura i "Ea" kao boga Eridua povezani su na nacinda svaki od njih apsorbira kvalitete drugih bogova kako bi im dao kontrolnu poziciju u organiziranom panteonu.
Iz Nippura imamo "dokaze" da je njegovo i glavno božanstvo, En-lil ili Bel, nekoć smatrano poglavarom opsežnog panteona.
Svetost i prema tome, važnost Eridua ostali su ustaljena tradicija u svijesti ljudi do najnovijih dana, i analogija stoga opravdava zaključak da je Anu bio štovan sto je steklo veliku važnost.
Sažimanje božanskih moći očitovanih u svemiru u trostrukoj podjeli predstavlja rezultat nagađanja u školama pridruženim hramovima Babilonije, ali izbor Anua, Bela i Ea za tri predstavnika triju priznatih sfera je zbog važnosti koju su, iz ovog ili onog razloga, centri u kojima su se štovali Anu, Bel i Ea stekli u popularnom umu.
Svaki od njih trojice morao je biti smatran u svom središtu najvažnijim članom u većoj ili manjoj skupini, tako da njihovo sjedinjenje u trijadu također označava kombinaciju tri različita panteona u skladnu cjelinu.
U astralnoj teologiji Babilonije i Asirije, Anu, Bel i Ea postali su tri zone ekliptike, odnosno sjeverna, srednja i južna zona.
Čisto teoretski karakter Anua je stoga još više naglašen, i to u analima i zavjetnim natpisima, kao i u pricama i himnama, on se rijetko uvodi
kao aktivna snaga kojoj se može osobno obratiti.
Njegovo ime postaje malo više od sinonima za nebesa općenito, pa čak i njegova titula kralja ili oca bogova ima malo osobnog elementa u sebi.
Supruga Antum (ili kako neki znanstvenici radije čitaju, Anatum) dodijeljena mu je, na temelju teorije da svako božanstvo mora imati žensku suradnicu, ali Antum je čisto umjetan proizvod - beživotni simbol koji igra još manju ulogu u ono što se može nazvati aktivnim panteonom od Anua.
U huritskoj mitologiji Anu je bio praotac svih bogova.
Njegov sin Kumarbi odgrizao mu je genitalije i ispljunuo tri božanstva.
Jedan od njih, bog oluje Teshub, kasnije je svrgnuo Kumarbija.
Znanstvenici su ukazali na nevjerojatne sličnosti između ovog huritskog mita o stvaranju i priče o Ouranu, Kronosu i Zeusu iz grčke mitologije.
Sve se to reciklira u vremenskim petljama s istim likovima koje igraju većinu uloge - ili jedan lik koji ih igra sve.
Prema seriji "Zemaljske kronike" Zecharia Sitchina, Anuova žena bila je božica plodnosti i majka bogova, njezin je kult bio usredotočen u Munsteru.
Međutim, Anu je bio jedan od Anunnakija koji su došli s planeta Nibiru (Marduk).
Prema Sitchinovim teorijama o sumerskim legendama i predanjima, prvi Anunnaki je stigao na Zemlju prije vjerojatno 400.000 godina, tražeći minerale, posebno zlato,
koje su pronašli i iskopali u Africi.
Sitchin je možda pobrkao Mezopotamskog
boga Anu s irskom božicom Anann - ili su oni isti?
Ovu priču je istražio i objasnio Michael Tellinger u svojoj knjizi "Slave Species of god".
Enlil je bilo ime glavnog božanstva u babilonskoj religiji, koje se možda izgovaralo i ponekad prevodilo u prijevodima kao Ellil na kasnijem akadskom.
Ime je sumersko i vjeruje se da znači "Gospodar vjetra" iako je doslovnije tumačenje "Gospodar zapovijedi".
Enlil je bio bog vjetra, odnosno neba između zemlje i neba. Jedna priča kaže da je nastao kao iscrpljeni dah An (Boga neba) i Ki (božice Zemlje) nakon seksualnog sjedinjenja.
Druga misljenja su da su on i njegova sestra
Ninhursag/Ninmah/Aruru bili djeca opskurnog boga Enkija "Gospoda Zemlje" i od Ninki "Lady Earth".
Kad je Enlil bio mladi bog, protjeran je iz Dilmuna, doma bogova, u Kur, podzemni svijet zbog silovanja mlade djevojke po imenu Ninlil. Ninlil ga je slijedila u podzemni svijet gdje je rodila njegovo prvo dijete, boga mjeseca Sina. Nakon što je dobio još troje podzemnih božanstava, Enlilu je bilo dopušteno da se vrati u Dilmun.
Enlil je također bio poznat kao izumitelj "pijuka/motike" (omiljenog alata Sumerana)
i uzrok rasta biljaka.
Bio je u posjedu svetog Mene, sve dok ih nije dao
Enkiju na sigurno čuvanje, koji ih je izgubio od Inanne u pijanoj omami.
Enlilov odnos prema "Nebu", u teoriji vrhovnom bogu sumerskog panteona, bio je nešto poput odnosa franačkog gradonačelnika palače u usporedbi s kraljem, ili odnosa japanskog šoguna u usporedbi s carem, ili s premijerom u modernoj ustavnoj monarhiji u usporedbi s tobožnjim monarhom.
Dok je An bio u imenu vladar na najvišim nebesima, Enlil je bio taj koji je uglavnom stvarno vladao svijetom.
Po svojoj ženi Ninlil ili Sud, Enlil je bio otac boga mjeseca Nanne (na akadskom Sin) i Ninurte (također zvanog Ningirsu). Enlil je ponekad otac Nergala, Nisabe, božice žita, Pabilsaga koji se ponekad izjednačava s Ninurtom, a ponekad Enbilulua.
Prema Ereshkigal, Enlil je bio Namtarov otac. Enlil je povezan s drevnim gradom Nippurom, a budući da je Enlu s odrednicom za "zemlju" ili "okrug" uobičajen način pisanja imena grada, slijedi, osim drugih dokaza, da je Enlil izvorno bio zaštitnik božanstvo Nippura.
U vrlo ranom razdoblju - prije 3000. pr. Kr. - Nippur je postao središte političkog okruga znatnog opsega.
Natpisi pronađeni u Nippuru, gdje su tijekom 1888.-1900. gospoda Peters i Haynes vršili opsežna iskapanja pod pokroviteljstvom Sveučilišta u Pennsylvaniji, pokazuju da je Enlil bio glava opsežnog panteona.
Među naslovima koji su mu dodijeljeni su "kralj zemalja", "kralj neba i zemlje" i "oca bogova".
Njegov glavni hram u Nippuru bio je poznat kao Ekur, što znači "Kuća na planini", i tolika je svetost stečena ovim zdanjem da su se babilonski i asirski vladari, sve do najnovijih dana, natjecali jedni s drugima u ukrašavanju i obnovi Enlilovog sjedišta bogoslužja, a naziv Ekur postao je oznaka hrama uopće.
Grupiranooko glavnog svetišta, podignuti su hramovi i kapele bogovima i božicama koji su formirali njegov dvor, tako da je Ekur postao naziv za cijelo sveto područje u gradu Nippuru.
Naziv "planinska kuća" sugerira uzvišenu strukturu i možda je to bio naziv izvorno stupnjevitog tornja u Nippuru, izgrađenog u imitaciji planine, sa svetištem boga na vrhu.
Kad je, s političkim usponom Babilona kao središta velikog carstva, Nippur dao svoje
prerogativecza grad kojim je Marduk vladao, atributi i titule Enlila uglavnom su preneseni na Marduka.
Međutim, Enlil nije u potpunosti izgubio svoje pravo da ima bilo kakvu značajnu političku važnost, dok je doktrina o trijadi bogova koja simbolizira tri podjele - nebo, zemlju i vodu - jamčila Enlilu, kojemu je Zemlja dodijeljena kao njegova pokrajina, njegovo mjesto u religijskom sustavu.
Bez sumnje je Enlilov položaj kao druge figure trijade bio ono što mu je omogućilo kako bi preživio političku pomrčinu Nippura i učinio svoje svetište mjestom hodočašća kojima su asirski kraljevi sve do dana Assur-bani-pala odavali počast ravnopravno s babilonskim vladarima.
Sumerski ideogram za Enlila ili Ellila znanstvenici su ranije netočno čitali kao Bel,
ali zapravo Enlil nije posebno dobio naslov Bel "Gospodar" više od mnogih drugih bogova.
Babilonski bog Marduk uglavnom je bog koji se u kasnom asirskom uporno naziva Bel
Babilonski natpisi i Marduk se uglavnom pojavljuje u grčkim i latinskim tekstovima kao
Belos ili Belus.
Upućivanja u starijoj literaturi na Enlila kao starog Bela i Marduka kao mladog Bela proizlaze iz ove pogreške u čitanju.
Božica Inanna (Innin ili Innini) bila je zaštitnica i posebna božica drevnog sumerskog grada Erech (Uruk), Gilgamešov grad.
Kao Kraljica neba povezivana je sa Večernjom zvijezdom (planet Venera), a ponekad i s Mjesecom.
Također su je povezivali s najsjajnijim zvijezdama na nebu, kao što i ona
ponekad simbolizira osmokraku zvijezdu, sedmokraku zvijezdu ili četverokraku zvijezdu.
U najranijim predajama, Inanna je bila kći An, Nebo, Ki, Zemlja (obojica Uruk, (Warka)).
U kasnijim sumerskim tradicijama, ona je kći Nanne (Narrar), boga Mjeseca i Ningal, boginje Mjeseca (oboje iz Ura).
U slijedecem nastavku "Sažetak sumerskih religijskih uvjerenja".
Izgleda da vecina drevnih prica potice od Sumerana.
Cesto nailazimo na frazu: " pa to je tako jos od Sumerana".
Pa cemo i ovu prilicno dugu pricu (ovo je samo prica) poceti od Sumera i bogova.
Mnogi vjeruju da velik dio ovoga što slijedi, nije špekulacija.
Povijest je zapisana na "pločama" koje se ne mogu mijenjati, a u novije vrijeme ih je otkriveno na "tisuće" kako bi se otkrila nova povijest.
Tako kazu 😀...
Sumerani su štovali boga po imenu "An" kao svog primarnog boga, ekvivalent nebu - riječ "an" na sumerskom znači "nebo".
Anove najbliže kohorte bile su "Enki" na jugu, "Enlil" na sjeveru i "Inana", deifikacija Venere, jutarnje (istočne) i večernje (zapadne) zvijezde.
Sunce je bilo "Utu", mjesec je bio "Nanna", "Nammu" ili "Namma" je bila boginja majka,
vjerojatno se smatra izvornom matricom.
Bilo je na stotine manjih božanstava.
Svaki od sumerskih bogova (sumerski dingir, množina dingir-dingir ili dingir-a-ne-ne) imao je
povezanosti s različitim gradovima, a njihova vjerska važnost često je rasla i slabila
s političkom moći pridruženih gradova.
U sumerskoj mitologiji, a kasnije i za Asirce i Babilonce, "Anu" je bio bog neba, gospodar sazviježđa, kralj bogova, duhova i demona, i živio je u najvišim nebeskim područjima.
Vjerovalo se da ima moć suditi onima koji su počinili zločine i da je stvorio zvijezde kao vojnike da unište zlo.
On je bio otac Anunnakua (koji se također piše Anunnaki). U umjetnosti je ponekad prikazivan kao šakal.
Njegov atribut bila je "kraljevska tijara", najčešće ukrašena s dva para bikovih rogova.
Zvali su ga i "An".
Znali su ga i Akađani, vladari Mezopotamije nakon osvajanje Sumera "2334. godine prije Krista" od strane kralja Sargona od Akada.
Budući da je bio prva figura u trijadi koja se sastoji od "Anu", "Bel" i "Ea", "Anu" se počeo smatrati ocem i kraljem bogova.
"Anu" je tako istaknuto povezan s gradom Erechom u južnoj Babiloniji da postoje razlozi za vjerovanje da je ovo mjesto bilo izvorno sjedište "Anuovog kulta".
Ako je to točno, onda se božica "Nana" (ili Ishtar) iz Erecha vjerojatno smatrala njegovom suprugom.
Ime boga označava "uzvišenog" i on je vjerojatno bio bog atmosferskog područja iznad zemlje - možda bog oluje poput "Adad".
Kako god to moglo biti, već u staro-babilonskom razdoblju, tj. prije Khamurabija, Anu se smatrao bogom neba i njegovo je ime postalo zapravo sinonim za nebo, tako da je u nekim slučajevima dvojbeno je li se pod tim izrazom , misli na boga ili nebesa.
Iz ovoga bi se činilo da je grupiranje božanskih moći prepoznatih u svemiru u trijadu koja simbolizira tri dijela, nebo, zemlju i vodene dubine, bio proces mišljenja koji se odvijao prije trećeg tisućljeća.
"Anu" je dodijeljena kontrola nad nebesima, "Bel" nad zemljom, a "Ea" nad vodama.
Jednom uspostavljena doktrina ostala je sastavni dio babilonsko-asirske religije
i dovela je do više-manje potpunog odvajanja tri boga koji čine trijade od svojih izvornih lokalnih ograničenja.
Međukorak između "Anu" promatranog kao lokalnog božanstva "Erecha" (ili nekog drugog središta), "Bel" kao boga Nippura i "Ea" kao boga Eridua povezani su na nacinda svaki od njih apsorbira kvalitete drugih bogova kako bi im dao kontrolnu poziciju u organiziranom panteonu.
Iz Nippura imamo "dokaze" da je njegovo i glavno božanstvo, En-lil ili Bel, nekoć smatrano poglavarom opsežnog panteona.
Svetost i prema tome, važnost Eridua ostali su ustaljena tradicija u svijesti ljudi do najnovijih dana, i analogija stoga opravdava zaključak da je Anu bio štovan sto je steklo veliku važnost.
Sažimanje božanskih moći očitovanih u svemiru u trostrukoj podjeli predstavlja rezultat nagađanja u školama pridruženim hramovima Babilonije, ali izbor Anua, Bela i Ea za tri predstavnika triju priznatih sfera je zbog važnosti koju su, iz ovog ili onog razloga, centri u kojima su se štovali Anu, Bel i Ea stekli u popularnom umu.
Svaki od njih trojice morao je biti smatran u svom središtu najvažnijim članom u većoj ili manjoj skupini, tako da njihovo sjedinjenje u trijadu također označava kombinaciju tri različita panteona u skladnu cjelinu.
U astralnoj teologiji Babilonije i Asirije, Anu, Bel i Ea postali su tri zone ekliptike, odnosno sjeverna, srednja i južna zona.
Čisto teoretski karakter Anua je stoga još više naglašen, i to u analima i zavjetnim natpisima, kao i u pricama i himnama, on se rijetko uvodi
kao aktivna snaga kojoj se može osobno obratiti.
Njegovo ime postaje malo više od sinonima za nebesa općenito, pa čak i njegova titula kralja ili oca bogova ima malo osobnog elementa u sebi.
Supruga Antum (ili kako neki znanstvenici radije čitaju, Anatum) dodijeljena mu je, na temelju teorije da svako božanstvo mora imati žensku suradnicu, ali Antum je čisto umjetan proizvod - beživotni simbol koji igra još manju ulogu u ono što se može nazvati aktivnim panteonom od Anua.
U huritskoj mitologiji Anu je bio praotac svih bogova.
Njegov sin Kumarbi odgrizao mu je genitalije i ispljunuo tri božanstva.
Jedan od njih, bog oluje Teshub, kasnije je svrgnuo Kumarbija.
Znanstvenici su ukazali na nevjerojatne sličnosti između ovog huritskog mita o stvaranju i priče o Ouranu, Kronosu i Zeusu iz grčke mitologije.
Sve se to reciklira u vremenskim petljama s istim likovima koje igraju većinu uloge - ili jedan lik koji ih igra sve.
Prema seriji "Zemaljske kronike" Zecharia Sitchina, Anuova žena bila je božica plodnosti i majka bogova, njezin je kult bio usredotočen u Munsteru.
Međutim, Anu je bio jedan od Anunnakija koji su došli s planeta Nibiru (Marduk).
Prema Sitchinovim teorijama o sumerskim legendama i predanjima, prvi Anunnaki je stigao na Zemlju prije vjerojatno 400.000 godina, tražeći minerale, posebno zlato,
koje su pronašli i iskopali u Africi.
Sitchin je možda pobrkao Mezopotamskog
boga Anu s irskom božicom Anann - ili su oni isti?
Ovu priču je istražio i objasnio Michael Tellinger u svojoj knjizi "Slave Species of god".
Enlil je bilo ime glavnog božanstva u babilonskoj religiji, koje se možda izgovaralo i ponekad prevodilo u prijevodima kao Ellil na kasnijem akadskom.
Ime je sumersko i vjeruje se da znači "Gospodar vjetra" iako je doslovnije tumačenje "Gospodar zapovijedi".
Enlil je bio bog vjetra, odnosno neba između zemlje i neba. Jedna priča kaže da je nastao kao iscrpljeni dah An (Boga neba) i Ki (božice Zemlje) nakon seksualnog sjedinjenja.
Druga misljenja su da su on i njegova sestra
Ninhursag/Ninmah/Aruru bili djeca opskurnog boga Enkija "Gospoda Zemlje" i od Ninki "Lady Earth".
Kad je Enlil bio mladi bog, protjeran je iz Dilmuna, doma bogova, u Kur, podzemni svijet zbog silovanja mlade djevojke po imenu Ninlil. Ninlil ga je slijedila u podzemni svijet gdje je rodila njegovo prvo dijete, boga mjeseca Sina. Nakon što je dobio još troje podzemnih božanstava, Enlilu je bilo dopušteno da se vrati u Dilmun.
Enlil je također bio poznat kao izumitelj "pijuka/motike" (omiljenog alata Sumerana)
i uzrok rasta biljaka.
Bio je u posjedu svetog Mene, sve dok ih nije dao
Enkiju na sigurno čuvanje, koji ih je izgubio od Inanne u pijanoj omami.
Enlilov odnos prema "Nebu", u teoriji vrhovnom bogu sumerskog panteona, bio je nešto poput odnosa franačkog gradonačelnika palače u usporedbi s kraljem, ili odnosa japanskog šoguna u usporedbi s carem, ili s premijerom u modernoj ustavnoj monarhiji u usporedbi s tobožnjim monarhom.
Dok je An bio u imenu vladar na najvišim nebesima, Enlil je bio taj koji je uglavnom stvarno vladao svijetom.
Po svojoj ženi Ninlil ili Sud, Enlil je bio otac boga mjeseca Nanne (na akadskom Sin) i Ninurte (također zvanog Ningirsu). Enlil je ponekad otac Nergala, Nisabe, božice žita, Pabilsaga koji se ponekad izjednačava s Ninurtom, a ponekad Enbilulua.
Prema Ereshkigal, Enlil je bio Namtarov otac. Enlil je povezan s drevnim gradom Nippurom, a budući da je Enlu s odrednicom za "zemlju" ili "okrug" uobičajen način pisanja imena grada, slijedi, osim drugih dokaza, da je Enlil izvorno bio zaštitnik božanstvo Nippura.
U vrlo ranom razdoblju - prije 3000. pr. Kr. - Nippur je postao središte političkog okruga znatnog opsega.
Natpisi pronađeni u Nippuru, gdje su tijekom 1888.-1900. gospoda Peters i Haynes vršili opsežna iskapanja pod pokroviteljstvom Sveučilišta u Pennsylvaniji, pokazuju da je Enlil bio glava opsežnog panteona.
Među naslovima koji su mu dodijeljeni su "kralj zemalja", "kralj neba i zemlje" i "oca bogova".
Njegov glavni hram u Nippuru bio je poznat kao Ekur, što znači "Kuća na planini", i tolika je svetost stečena ovim zdanjem da su se babilonski i asirski vladari, sve do najnovijih dana, natjecali jedni s drugima u ukrašavanju i obnovi Enlilovog sjedišta bogoslužja, a naziv Ekur postao je oznaka hrama uopće.
Grupiranooko glavnog svetišta, podignuti su hramovi i kapele bogovima i božicama koji su formirali njegov dvor, tako da je Ekur postao naziv za cijelo sveto područje u gradu Nippuru.
Naziv "planinska kuća" sugerira uzvišenu strukturu i možda je to bio naziv izvorno stupnjevitog tornja u Nippuru, izgrađenog u imitaciji planine, sa svetištem boga na vrhu.
Kad je, s političkim usponom Babilona kao središta velikog carstva, Nippur dao svoje
prerogativecza grad kojim je Marduk vladao, atributi i titule Enlila uglavnom su preneseni na Marduka.
Međutim, Enlil nije u potpunosti izgubio svoje pravo da ima bilo kakvu značajnu političku važnost, dok je doktrina o trijadi bogova koja simbolizira tri podjele - nebo, zemlju i vodu - jamčila Enlilu, kojemu je Zemlja dodijeljena kao njegova pokrajina, njegovo mjesto u religijskom sustavu.
Bez sumnje je Enlilov položaj kao druge figure trijade bio ono što mu je omogućilo kako bi preživio političku pomrčinu Nippura i učinio svoje svetište mjestom hodočašća kojima su asirski kraljevi sve do dana Assur-bani-pala odavali počast ravnopravno s babilonskim vladarima.
Sumerski ideogram za Enlila ili Ellila znanstvenici su ranije netočno čitali kao Bel,
ali zapravo Enlil nije posebno dobio naslov Bel "Gospodar" više od mnogih drugih bogova.
Babilonski bog Marduk uglavnom je bog koji se u kasnom asirskom uporno naziva Bel
Babilonski natpisi i Marduk se uglavnom pojavljuje u grčkim i latinskim tekstovima kao
Belos ili Belus.
Upućivanja u starijoj literaturi na Enlila kao starog Bela i Marduka kao mladog Bela proizlaze iz ove pogreške u čitanju.
Božica Inanna (Innin ili Innini) bila je zaštitnica i posebna božica drevnog sumerskog grada Erech (Uruk), Gilgamešov grad.
Kao Kraljica neba povezivana je sa Večernjom zvijezdom (planet Venera), a ponekad i s Mjesecom.
Također su je povezivali s najsjajnijim zvijezdama na nebu, kao što i ona
ponekad simbolizira osmokraku zvijezdu, sedmokraku zvijezdu ili četverokraku zvijezdu.
U najranijim predajama, Inanna je bila kći An, Nebo, Ki, Zemlja (obojica Uruk, (Warka)).
U kasnijim sumerskim tradicijama, ona je kći Nanne (Narrar), boga Mjeseca i Ningal, boginje Mjeseca (oboje iz Ura).
U slijedecem nastavku "Sažetak sumerskih religijskih uvjerenja".
